Sastanak na jalti - predkumblasmalg

Pet sastanaka svetskih lidera koji su MENJALI TOKOVE ISTORIJE, a sada se sprema NOVI (FOTO)

Sfere utjecaja u Europi u principu su pratile granice koje je Crvena Armija osvojila, a koja je u tom trenutku u kontinentalnoj Europi imala trostruko više vojske nego SAD i Velika Britanija zajedno. Rad Jaltske konferencije nastavljen je na , održanoj u srpnju i kolovozu 1945.

Tramp je o tome govorio s početka predizborne kampanje 2016. Poslije konferencija koje su održane od 15. Nakon pozitivnih reakcija, Staljin je ubrzo promjenio mišljenje i sastanak sa Rooseveltom je odgodjen. U međuvremenu, izvršena je proba atomske bombe kao novog razornog oružja i prvog oružja za masovno uništenje.

Jugoslavija 1945 1990 - Jedini predsednik u istoriji SAD koji je izabran više od dva puta. Trumanove doktrine koja je predstavljala borbu protiv komunizma i njegovog uticaja u Evropi.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven literatura, internetske stranice itd. Na konferenciji koja je održana u Potsdamu 20 km jugoistočno od Berlina 17. Službeni zapisnici pokazuju da se, sukladno promjeni diplomatske postave, promijenio i ton pregovaranja — postao je oštriji, manje tolerantan, ponekad i sarkastičan, stoga je mogućnost za rješavanje političkih pitanja — za razliku od Jalte gdje se raspravljalo o vojnim ciljevima — i da se postigne sporazum postala neizvjesna. Premda je dugo vremena službeno priopćenje ostavljalo privid jedinstva između Velike Trojice, čak je i dokument kojeg su potpisali dao do znanja da o nekoliko pitanja nije postignuta nikakva suglasnost i da su mnoge odluke odgođene. Popis tema ukazuje na veliki raspon predmeta o kojima se raspravljalo na 13 satanaka na Potsdamskoj konferenciji, uz sastanke raznih komiteta i potkomiteta. Ipak, ni taj popis ne sadržava pitanja kao što je problem u vezi Japana koji je zauzimao značajno mjesto ili npr. Dok su Rusi bili za prekid diplomatskih odnosa sa Španjolskom, Velika Britanija i SAD nisu bile spremne na to. Također, u popisu se ne spominje Turska, a zahtjev Rusa da tamo dobiju bazu je odbijen. Derdanelle je želio prisvojiti Staljin, no to je pitanje ostavljeno za kasnije pregovore. Službeni ruski stav je bio da je u Potsdamu sve proteklo u redu. Međutim, čitava je situacija bila znatno drugačija no u Teheranu i Jalti. Saveznici su se uzajamno optuživali u širokom nizu pitanja. Tako su Britanci i Amerikanci smatrali politiku koju su vodili Rusi posebice u Rumunjskoj i Bugarskoj kršenjem Deklaracije koja je donesena u Jalti — Deklaracija o oslobođenoj Europi, a Rusi su uzvratili ukazavši na sličan slučaj kršenja u Grčkoj od strane Britanaca koji su zanemarivali tamošnji građanski rat. Zatim je Truman pravio potekoće vezane za priznavanje Bugarske, Mađarske i Rumunjske vlade. Bilo je i optužbi na račun britanskog i američkog plijena — posebice za opremu za naftna postrojenja u Rumunjskoj koja su zaplijenili Nijemci, a potom preuzeli Rusi. Rusi su, opet, okrivili zapadne sile da su u Trstu uspostavile talijanski fašistički režim. Dok se Britanci i SAD na Jalti baš i nisu pokazali kao previše dominantne sile, u Potsdamu je situacija bila drugačija. Američka pokusna bomba je uspješno eksplodirala i Truman je bio neizmjerno zadovoljan, tako da je dobio novu sigurnost u pregovorima s Rusima. Churchill je bio odlučno protiv ruskog pokušaja da preuzme vlast nad talijanskim kolonijama na Sredozemlju. Rusi nisu našli razloga za veselje ni kada je došla nova postava britanske vlasti i član ruske delegacije jednom je prilikom jasno dao do znanja da je Bevin tvrdoglav čovjek. Britanije i SAD-a, stoga je taj problem predan Vijeću ministara vanjskih poslova. Suglasnost je postignuta u vezi seobe Nijemaca koji se još nalaze u Poljskoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj — dogovoreno je da se prema njima postupa humano. Postignut je i sporazum o proceduri koja je na kraju dovela do uspostave Nürnbersškog suda kako bi se osudili veći njemački zločinci, ali su osnivani i drugi sudovi koji bi se bavili sličnim slučajevima. Raspuštena je Tripartitna europska komisija sa sjedištem u Londonu. Istina je da su sve mjere demilitarizacije i denafikacije itd. Njemačkom je trebalo upravljati Savezničko nadzorno vijeće kojeg su činila četvorica zapovjednika okupacijskih trupa. Jedinstvo Njemačke kao političke i ekonomske cjeline prešutno je priznato i Rusi su kasnije sebi prisvajali zasluge što su se u ožujku 1945. Svi pokušaji Rusa da si osiguraju uporište u Ruhru su bili oštro odbijeni. Temelji za pravu podjelu Njemačke položeni su sporazumom o reparacijama. Rusi su se prije konferencije opskrbili raznim reparacijama iz sovjetske zone. Međutim, američki ministar vanjskih poslova je 23. U Potsdamu su Amerkinaci već bili napustili stajališta iz Jalte, stali na stranu Britanaca te se protivili Rusima. Rasprave oko odšete vodile su se nekoliko dana bez ikakvih rezultata. Na kraju praktički nije bila određena nikakva cifra. Nakon tjedan dana Rusi su pristali na prijedlog da svaka sila uzme reparacije iz vlastite zone, ali sa sljedećim uvjetom: da Staljin ima slobodne ruke uzeti svu njemačku imovinu po čitavoj istočnoj Europi, da od zapadne Njemačke dobije mali postotak reparacija 25% te da zapadne sile privremeno priznaju liniju Odra-Nysa. Rješenje reparacija bilo je presudno. Započeo je proces u kojem je Rusija bila strogo isključena iz zapadne Njemačke, ali je u isto vrijeme učvrstila svoj politički i ekonomski utjecaj u istočnoj Njemačkoj, kao i u istočnoj Europi u cjelini. Istočna Njemačka koja je bila za polovicu manja od zapadne i od nje puno manje bogata, podnijela je uglavnom cijeli teret odštete Sovjetskom Sacezu i Poljskoj. Time je odmah u startu bila onemogućena jednolika ekonomska politika. Već na dan pobjede pojavili su se neki problemi vezani za povlačenje Amerikanaca iz onog dijela Saske gdje su dospjele njihove trupe. Zatim se javlja nepovjerenje u Moskvi zbog zakašnjenja britanskog razoružavanja njemačkih jedinica. Naime, Britanci su željeli još neko vrijeme imati te jedinice kao rezervu u slučaju da će se morati sukobiti sa Sovjetima. Njemačko je naoružanje moralo biti uništeno, a njegova proizvodnja zabranjena, kao i Nacionalsocijalistička stranka i sve njene institucije, bilo kakvo propagiranje njenih programa. Njeni su zakoni bili opozvani, a uhićenim rukovoditeljima i ratnim zločincima predstojalo je suđenje. Nije trebalo biti središnje vlade, a upravljanje zemlje se trebalo decentralizirati. Poticat će se demokracija i postupno osnovati neki središnji odjeli za određene javne djelatnosti koji će biti pod strogim nadzorom okupacijskih sila. Industrija se trebala oduzeti malobrojnim pojedincima, a standard života Nijemaca nije smio biti viši od prosjeka drugih Europljana. Na neki će se način centralizirati administracija kako bi se Nijemcima omogućilo djelomično samostalno upravljanje područjima vezanima za poljoprivredu, prijevoz, novčane probleme, vanjsku trgovinu itd. Primjena tih načela bila je prihvaćena bez dugih rasprava jer je pružala jedinstvenu priliku za temelj dugotrajne suradnje pobjedničkih sila. Međutim, ta je primjena isto tako zahtjevala i zajedničko htijenje pobjednika, što se pokazalo upitnim zbog ranih političkih interesa koji uzrokovali konflikte. Ona je zapravo bila karakteristična za privremenu kako je Truman mislio podjelu Njemačke i Europe na dva dijela. Premda se njena vanjska forma do neke mjere održavala idućih dvije ili tri godine, Potsdam je zapravo obilježio početak kraja mira i zajedništva Velike trojice čije je glavno uporište, kao su to Rusi smatrali, bio zajednički nadzor nad Njemačkom. Velika Britanija i SAD su u načelu pristale na predaju Köningsberga i okolnog teritorija Sovjetskom Savezu. Rješavanje problema priznavanja Rennerove vlade koju su Rusi uspostavili u Austriji bilo je odgođeno do ulaska britanske i američke vojske u Beč. Rusi tvrde da nisu bili konzultirani o tom anglo-američko-kineskom ultimatumu i kad su tražili da se objavljivanje odgodi za dva dana, bilo im je rečeno da vijest već objavljena. Stoga je razumno što su Rusi posumnjali da V. Britanija i SAD žele kapitulaciju Japana prije no što Sovjetski Savez uđe u rat. Na taj su način Amerikanci i Britanci povoljno prošli u dogovorima oko zapadne granice Poljske za koju je bilo određeno da će biti duž Odre i zapadne Nise. SSSS je na njoj branio interese, dok su se Britanci i Amerikanci svrstali na suprotne pozicije. Staljin je naglask rasprave stavljao na zapadnu Njemačku, a ostalli na istočnu. Churchill je Trumanu izjavio kako se sredinom Europe spušta željezna zavjesa.

Grupa Autogram - Pancir (Official Video) 4k
SAD je predstavljao F. · Tito predsjednik · Savezna vlada savjet ministara postaje SIV savezno izvršno vijeće ; sve republike i pokrajine predstvljene u SIVu · Vijeće naroda prešlo u savezno vijeće 70 delegata · Najveća promjena u drugom domu vijeće proizvođača , radni kolektivi ugrađeni u sve nivoe vlasti April 1958. Rusi tvrde da nisu bili konzultirani o tom anglo-američko-kineskom ultimatumu i kad su tražili da se objavljivanje odgodi za dva dana, bilo im je rečeno da vijest već objavljena. Samit u Ženevi 19-20. Njemačka i Austrija su bile podjeljene na okupacione zone SAD, SSSR, Velike Britanije i Francuske.